ISTINITE PRICE O DUHOVIMA

Istinite price o duhovima

Upoznajte dijete koje u detalje zna opisati svoj prosli zivot !



James Leininger i Anne Barron, Jamesova sestra iz prošlog života

Ako ne vjerujete u reinkarnaciju ili o tom jednostavno nemate mišljenje, ovu priču svakako pročitajte. Toliko je dojmljiva da će završiti i na velikom platnu.


James Leininger, 11-godišnji dječak iz Lafayette u Louisiani, u prošlom se životu zvao James Huston i bio je pilot američkog ratnog zrakoplovstva.

Ponajbolji je dokaz da je reinkarnacija moguća jer se sjeća gotovo svega iz prethodnog života, kako detalja iz ranog djetinjstva, tako i trenutka kada je umro u moru nakon što je japanska vojska oborila njegov zrakoplov nedaleko od Iwo Jime 3. ožujka 1945.

Evo kako glasi priča o njemu od samog početka, priča koju se dosad nitko nije usudio nazvati prevarom, jer je u njoj puno i previše teško objašnjivih detalja koji su i najveće sumnjičavce ostavljali s upitnikom iznad glave.

Tek nakon što je napustio kinderbet, James Leininger je iskazao golemu fascinaciju avionima.

Imao je tek 18 mjeseci kada je pokazao da poznaje stare ratne zrakoplove u detalje, pogotovo legendarni F4U Corsair, tip lovca u kojem je Huston i poginuo.

Kada je napunio drugu godinu, mališan je počeo patiti od stravičnih noćnih mora, te se ubrzo pokazalo da je svake noći iznova proživljavao svoju smrt

Svojim je roditeljima tada po prvi puta objasnio da se nekoć zvao James Huston, da je služio na pomoćnom nosaču aviona Natoma, da ja japanska vojska oborila njegov avion pogotkom u motor, i da je život skončao u moru (detaljnije o tom događaju u videu).

Njegov se otac Bruce, isprva posve skeptičan prema reinkarnaciji, potom dao u istraživanje, pa je poveo sina da upozna preostale živuće vojnike koji su služili na tom brodu. Malo je reći da je ostao bez riječi.

Nakon što je maleni James ugledao svoje stare ratne drugove, one koje je znao, pozdravio ih je poimence!

No, ni tu šokantnim otkrićima nije bio kraj. Roditelji dječaka zatim su našli i Anne Barron, sestru Jamesa Hustona, te je i starica ubrzo zaključila da je mališan – njen pokojni brat!

"To dijete mi je ispričao toliko raznih detalja iz našeg djetinjstva da nisam imala što zaključiti osim da je to doista moj brat. Na primjer, prisjetio se naših portreta koje je nacrtala naša majka, a za te slike baš nitko na svijetu osim nas nije znao", kazala je između ostalog gospođa Barron.

Priča o tom dječaku je nedavno objavljena i u knjizi Sole Survivor, a kako se čini, uskoro će završiti i na filmskom platnu.

Duh žene u bijelom napao Tv ekipu !?



Autori tvrde da je snimka autentična i da ništa nije namontirano. Naravno, stvar je našeg izbora da im vjerujemo na riječ ili ne, međutim da od videa hvata jeza, u to smo se osobno uvjerili.


Prikazuje li sljedeći video stvarnoga duha ili je riječ prijevari koja neodoljivo podsjeća na film Projekt: Vještice iz Blaira?

Odgovor ne znamo, ali zato vam možemo ispričati popratni sadržaj, pa mišljenje donesite sami.

Video koji ćete vidjeti je snimila grupa Relatos de ultratumba (u prijevodu: priče o životu nakon smrti).

Riječ je o istraživačima iz meksičke federalne države Sonore koji se bave paranormalnim pojavama i koji snimljene materijale prikazuju u vlastitoj polusatnoj televizijskoj emisiji.

Ekipa se prije nekoliko mjeseci zainteresirala za priču o duhu Žene u bijelom, koji, kako im je rečeno, plaši lokalno stanovništvo na autocesti između Guaymasa i Empalme.

Društvo iz prva dva pokušaja nije uspjelo snimiti ništa vrijedno spomena, no treća je bila – (ne)sreća.

Dok su istraživači sjedili u automobilu pored nekakve kuće, kako se čini, Žena u bijelom je napala.

Na videu se vidi kako duh rukom pokušava zgrabiti suvozača, a članovi Relatos de ultratumbe ističu na svojoj internetskoj stranici da je snimka autentična i da ništa nije odglumljeno.

Govore li istinu ili je u pitanju borba za gledanost? Što jest – jest, moj jedini komentar je: "Brrrrrrr!"

Igrale se i prizvale duha !?



Iako su prestravljene djevojke izjavile da su tek kroz šalu oponašale magične rituale te da nisu koristile takozvanu ploču Ouija, fotografiju s likom muškarca u pozadini će pamtiti čitav život.


Igrajući se vještica i oponašajući sotonističke rituale, tri tinejdžerice iz kolumbijskog grada Purificacióna su nehotice prizvale duha što je jednu stajalo živčanog sloma, donosi portal El Nuevo Dia.

Da im iza leđa stoji gost nisu bile ni svjesne sve dok ga nisu uočile na fotografiji.

Sliku je snimio mlađi brat jedne od njih, te se iz priče razaznaje da se duha nije moglo opaziti golim okom.

Nlo snimila nadzorna kamera??? procenite sami !




Snimka je zabilježena u jutarnjim satima iznad Sarapula 22. svibnja i prikazuje nekolicinu ljudi kako promatraju dva svjetla na nebu. To što gledaju zasigurno nisu kometi ili avion.


Zbog reakcije ljudi (prvi koji je primijetio svjetla upire prstom u nebo) je odbačena mogućnost kompjuterske animacije, te se provjerava jesu li eventualno u pitanju sateliti.

Sarapul je grad u Udmurtskoj Republici u Rusiji, a područje je poznato kao izuzetno bogato sirovom naftom.

Stvarne price o vampirima u kratkom dokumentarcu !!!



Svedočanstva običnih ljudi s Karpata u čijoj su kulturi štriguni uobičajena pojava. Potpisuju ga američki redatelji Matthew Vincent i Justin Blair.


Budući da film na žalost nije preveden, u tekstu ćete pronaći na hrvatskom jeziku svjedočanstva tih ljudi.


"Vampir se nalazio na dudu te je plakao poput majke koja je izgubila dijete. Nosio je istu odjeću u kojoj je pokopan. Htio sam ga uloviti, no kada sam upalio svjetlo, on je nestao."

"Kada sam ugasio svjetlo, vampir je počeo zavijati. Otišao sam potom po svećenika, no on nije uspio u svome poslu. Vampir je bio jači od njega. Ne znam zašto me progonio."

"Zato sam stvorio pakt sa svećenikom i vragom. Tako svijet funkcionira. Počeo sam igrati za obje strane. Što sam drugo mogao?"

"Uvjeravam vas da vampiri postoje. Sjećam se jednog čovjeka iz sela. Za života se grozno odnosio prema svojoj ženi. Nakon što je umro, vratio se kao vampir i bacio ju je u bunar, no spasili su je susjedi."

"Njen je susjed bio nekromant (u širem tumačenju riječ je o, nazovimo ga tako, vraču koji komunicira s mrtvima, op.a.). On je zazvao vampira i razgovarao s njime".

"Vampir mu je odgovorio da ne može pronaći svoj mir bez supruge. Ta je nevolja trajala tri godine. Vampir je nestao tek nakon što je ona umrla".

"Rekla sam svom suprugu: Moramo joj probosti srce kako bi je zauvijek zaustavili. Pobit će nas ako joj to dopustimo. Ako je pokopamo prije no što joj probodemo srce, Sotona će je vratiti".

"U to sam vrijeme bila tako hrabra. Otišla sam po svog rođaka i rekla mu: Izvedimo iz sobe sve koji bdiju nad njezinim tijelom. Izvadimo je iz lijesa i probodimo joj nečime srce. Tako se neće moći vratiti".

"Zamolili smo žene da napuste sobu. Ostalo nas je samo troje. Rekla sam: Pronađimo čavao i čekić. Držala sam čavao, a mladić je udarao čekićem. Udarao je sve dok čavao nije potpuno prošao kroz srce".

"Dok smo to radili, usta leša su se izvijala i podsmjehivala. Srećom, nije posegnula za mnom i zgrabila me. Baš sam bila hrabra".

Deja Vu - Vec Vidjeno

DEJA VU - Bilo je, nije bilo, bilo je, nije bilo….
Za Deja vu iskustvo, iako je riječ o sasvim uobičajenom fenomenu, jednostavno i prihvatljivo objašnjenje nisu uspjeli pronaći niti biolozi, ni psihijatri, ni neurološki stručnjaci niti sami fizičari. Trenutno popularne teorije, kako su otkrili autori filma, obuhvaćaju objašnjenja koja se protežu od onih psiholoških pa sve to nekih potpuno fantastičnih:
? Neki neurolozi vjeruju da se deja vu događa kada se mozak uhvati jednog detalja – mirisa, prizora ili zvuka – koji nam je poznat, i zbog kojega u tom djeliću sekunde dolazi do zbunjenosti između prošlosti i sadašnjosti

? Liječnici ukazuju na činjenicu da mnogi pacijenti koji pate od napadaja lociranih u temporalnim režnjevima mozga češće doživljavaju deja vu iskustva, tako da je moguće da su ona uzrokovana neočekivanim poticajima u tom dijelu mozga

? Neki psihoanalitičari vjeruju da je deja vu oblik „ispunjavanja želja“ – u kojem želje izranjaju iz dubine naše psihe, kao što se obično događa tijekom sna, ali ovo se odvija dok smo budni

? Oni koji se priklanjaju teoriji reinkarnacije vjeruju da su deja vu epizode dokaz sjećanja na prošle živote

? Znanstvenici koji se bave rubnim područjima kvantne fizike predložili su da bi deja vu iskustvo moglo biti posljedica slučajnog susretanja paralelnih svemira i poremećaja u tkanju prostor-vremena.

Nekoliko svjetski poznatih fizičara govori o efektu, uključujući Dr. Briana Greenea, stručnjaka za teoriju struna i profesora fizike na sveučilištu Columbia, koji je napisao popularne radove koji istražuju teorije relativnosti i kvantne mehanike kao što su The Fabric of the Cosmos i The Elegant Universe. Objasnio je kako zapravo živimo u svijetu u kojem nismo uvijek svjesni trikova koje naši vlastiti umovi izvode kada je u pitanju protok vremena. Na primjer, pokazao je kako prilikom gledanja u ogledalo udaljeno 2.5 metra imamo dojam da vidimo odraz sebe u trenutku kada se gledamo, no zapravo gledamo u sliku sebe kako smo izgledali 16 nanosekundi ranije! (Tih 16 nanosekundi je vrijeme potrebno svjetlu da se reflektira od našeg lica i prijeđe put do ogledala i natrag.) Tako da ispada da zapravo gledamo u prošlost. I to radimo svako malo. Recimo, svaki puta kada pogledate u noćno nebo kako bi se divili zvijezdi Sjevernjači – iako izgleda da gledate zvijezdu kako je ona taj tren, zapravo gledate njeno treperenje od prije 630 godina. Tako da jedna od stvari koje zasigurno znamo jest da vrijeme nije uvijek onakvo kakvim se čini. Prelazeći na još nevjerojatnije koncepte, Greene je objasnio kako neki fizičari danas vjeruju, a tu teoriju potvrđuju najnovija istraživanja, da se stvarnost sastoji od beskonačnog broja paralelnih svjetova – i da mi jednostavno živimo u jednom od njih, potpuno nesvjesni ostalih. Ideju koja je nekoć spadala u čistu znanstvenu fantastiku, teoriju o postojanju paralelnih svjetova direktno su podržala najnovija kozmička istraživanja. Iako postoji mnogo različitih mišljenja o ustroju paralelnih svjetova, jedno od najelegantnijih objašnjenja predlaže uzbudljiva nova revolucionarna teorija moderne fizike: Teorija Struna.

Teorija Struna
Teorija Struna pretpostavlja da se svemir sastoji od nevjerojatno sitnih struna ili membrana energije koje vibriraju u 11 dimenzija. U ovoj teoriji multi-dimenzionalnog kozmosa, paralelni bi svjetovi bili udaljeni od našeg tek djelić milimetra. Greene približava tu ideju koristeći analogiju u kojoj predstavlja naš svemir i sve u njemu kao samo jednu tanku krišku nezamislivo golemog kruha.

Iako većina tih teorija i dalje ostavlja mnoga pitanja bez odgovora, potencijalne mogućnosti putovanja kroz vrijeme i manipuliranja prošlošću i budućnošću koje nagoviještaju su nevjerojatne. Kako kaže Dr. Greene, „Realizacija da je svemir mnogo složeniji nego što smo mi direktno svjesni pomaže nam da cijenimo svoje mjesto u njemu.“

Crvotočina
U laboratoriju Vremenskog Prozora, stvari postaju još čudnije kada znanstvenici upotrijebe „crvotočine“ kako bi premostili jaz između sadašnjosti i prošlosti. Crvotočine, također poznate kao „Einstein-Rosenovi mostovi“ (prema znanstvenom radu Alberta Einstena i Nathana Rosena u kojem su iznijeli pretpostavku da bi između crne rupe i bijele rupe mogao postojati most kojime je moguće putovanje brzinom većom od brzine svjetlosti) ili „tuneli u prostoru“, su teoretske pojave u tkanju prostor-vremena koje bi mogle omogućiti prečac između dvije točke u vremenu. Poput crnih rupa, crvotočine nastaju usred djelovanja goleme sile gravitacije koja uzrokuje savijanje ili iskrivljenje tkanja prostor-vremena. Analogno crvu koji može stići na drugu stranu jabuke prolazeći kroz njeno središte, crvotočine bi mogle omogućiti putovanje u udaljene dijelove ovog ili čak nekog drugog svemira.

Dakle, možemo li utjecati na događaje koji su se već dogodili? Može li naša budućnost zaista izmijeniti našu prošlost? Odgovori na ta pitanja su trenutno jako podložni raspravi – što samo čini DEJA VU zabavnijim.

Fotograf BBC-ja slikao duha



To što Edward Jenner sjedi u stolici na tavanu samo po sebi ne bi bilo zanimljivo da nije umro 26. siječnja 1823. Što reći, čovjek koji je uveo cjepivo za male boginje, još uvijek odmara.


Chris Sandys, fotograf BBC-ja, naglasio je da ne vjeruje u duhove, ali i potvrdio da ne može objasniti tu igru svjetlosti koja je kreirala figuru čovjeka.

Primijetit ćete na slici, čini se kao da netko sjedi na stolici koje zapravo nema!







Oni koji vjeruju u natprirodno nagađaju da je kamera uhvatila Edwarda Jennera, engleskoga liječnika koji je pronašao lijek protiv malih boginja.

Slika je zabilježena na tavanu njegovog muzeja u Berkeleyju, a ravnateljica tog zdanja Sarah Parker je potvrdila kako se i ranije govorkalo da Jenner još uvijek boravi u toj kući.

"Dosad takve priče nismo prihvaćali ozbiljno, no ova nas je slika ostavila u šoku", priznala je.

Indijka umjesto suza lije krv



Rashida Khatoon tvrdi da ne osjeća bol dok joj se to događa, a liječnici za sada bezuspješno traže uzrok nesvakidašnjem fenomenu. Rashidi krv iz očiju poteče nekoliko puta dnevno.


Lokalni hinduistički svećenici su djevojku iz Patne proglasili svetom ženom, a Austrian Times prenosi kako je svakodnevno obilazi mnoštvo ljudi koji joj prinose darove.

Strasne price

Eh evo jedne strasne price kazu da je istinita cak su po njoj napravljena 2 filma....pravo je jeziva...
Pa da pocnem :

Lisa , cura iz Amerike odlucila je da bude babysitter (cuva djecu) kod jednog para dok su oni na party (znate kako ono u americi party bude do 3 h ono bogati organizuju)...
I ona je dosla u tu kucu i mislila da ce sve biti normalno da ce zaraditi nesto novca da plati racune.
Odjednom u kuci zazvoni telefon...ona se javila i rekla tko je to...netko je sutio...
Ona se malo uplasila i prekinula , a telefon je opet zazvonio ... ona se javila i nepoznati glas joj je rekao "Da li si provjerila djecu?" ona se uplasila.....odjednom je ona poklopila slusalicu i nazvala policiju i rekla je : "Ova osoba me stvarno plasi....mislim da je ispred kuce...da me gleda....rekao je da li sam provjerila djecu.....molim vas locirajte ga...i posaljite policajce......."
Policajac joj je rekao da ta osoba mora jos jednom nazvati da bi ga uspjeli locirati....
Nakon nekoliko minuta telefon je opet zazvonio ... glas je rekao "sad sam jos blize , sacu te uskoro ubiti" - onda je poklopila slusalicu a nakon 5-10 sekudni telefon opet zazvoni.... a ona je rekla "prestani me vise zvati ti psiho.......bila je to policija :
"Lisa , ovo je policija , locirali smo poziv , poziv dolazi iz kuce u kojoj se ti nalazis , odmah bjezi !!! "..................eh od toga sam se i ja najezio....
Ona je pobjegla i odmah je dosla policija i ima nekoliko verzija sta se desilo ... posto su na spratu bila djeca policija je otisla gore da provjeri jer je Lisa bila uredu , kada su usli u sobu djeca su bila zaklana .........

Masa uvjerena da vidi Isusovo lice !



Odmaknite se koji korak od monitora ukoliko iz blizine ne vidite to lice

Lice Sina Božjeg je prvi prije tjedan dana uočio jedan bračni par, te od tada stotine vjernika dolazi vidjeti taj obris. Stvara ga svjetlo koje prodire kroz krošnje drveća.


Restoran se nalazi u meksičkom gradiću Muñoz de Domingo, a suvlasnica lokala Maria Eva Lozada je odustala od njegove prodaje nakon što se, kako kaže, dogodilo čudo:

"Ostajem ovdje uz Isusa", izjavila je za dnevni list Reformu, čiji novinar nije odolio a da ne primjeti da je restoran naglo počeo bolje poslovati.

Olako se nije oduševio ni Cristobal Gaspariano, glasnogovornik katoličke biskupije u državi Tlaxcali.

Vjernicima je poručio da se ne zanose, te da najprije Konkregacija za nauk vjere treba istražiti taj slučaj te potom donijeti mišljenje je li riječ o pravom ukazanju ili pukoj slučajnosti.

Vratio se među žive nakon osam godina!



'Ntsente tvrdi da je gledao kako ga pogađaju meci, obdukciju i vlastiti sprovod, te da su ga potom zarobile vještice koje su ga oslobodile nakon što se othrvao njihovim moćima.


Nkosinathi Ntsente, 39-godišnji muškarac iz sela koje se nalazi nadomak prirodnom rezervatu Hluleku u Južnoafričkoj Republici, tvrdi da se vratio na ovaj svijet osam godina nakon što je ubijen!

Ntsente, po zanimanju taksist, navodno je poginuo kada su ga izrešetali pripadnici suparničkog lobija prijevoznika, no 23. ožujka ga je ujak Washington Qalingoma ugledao kako luta ulicama Ngqelenija i vratio kući.

Od tada ga posjećuju stotine ljudi radoznalih da čuju njegovu priču, a ona glasi ovako:

"U trenutku kada je započela pucnjava, odjedanput sam se našao na drugoj strani ulice, te sam gledao kako mog duplikata (tako se opisuje, op.a.) pogađaju u čelo, desno koljeno, želudac i kralježnicu."

"Duplikat je zatim prebačen u bolnicu St Barnabas u Libode, te sam svjedočio tome kako umire, kako nad njim vrše obdukciju, a potom i kako ga sahranjuju."

"Potom su me zarobile četiri vještice i odvele u jednu mračnu šumu. Tamo sam sreo još mnogo otetih ljudi. Pustile su me nakon što su shvatile da sam premoćan i da me neće prisiliti da radim zle stvari."

U tu nevjerojatnu storiju nije uvjerio ni svog ujaka koji misli da je Ntsente sve ove godine zapravo bio otet, ali nije znao reći kome je onda bio na sprovodu prije osam godina.

"Sad je na njegovoj majci da odluči hoće li otvarati lijes da vidimo tko leži unutra."

Gospođa Mabhikani Ntsente je na to izjavila "da je sretna što ponovo ima sina osam godina nakon što je položila njegovo tijelo u kovčeg", ali nije rekla hoće li zatražiti ekshumaciju, prenosi Daily Dispatch.

Duhovi otjerali radnike iz dvorca!?



Upravitelji Warwicka imali su namjeru novu tamnicu predstaviti posjetiteljima točno na Uskrs, ali se doslovno ispriječila viša sila. Na smrt isprepadani građevinari više ne žele ni blizu čuvenom dvorcu.


Radnici čija je zadaća bila napraviti novu tamnicu u srednjovjekovnom dvorcu Warwick odbili su nastaviti radove nakon što su, tvrde, danima susretali duhove!

I sam nadzornik radova Paul Woodfield je rekao da je doživio neugodno iskustvo kada je ugledao prikazu visokog i mršavog muškarca odjenutog u tuniku.

"Isprva sam mislio da mi je proradila mašta, no kada sam ga ponovo sreo istog dana, toliko sam se uplašio da sam pokupio alat i otrčao", ispričao je Woodfield.

Nova tamnica se gradi na mjestu gdje je nekoć bila oružarnica, te su u toj prostoriji mnogobrojni mediji i ranije upozoravali da se osjeća prisustvo duhova.

Nedavno je tamo navodno viđena i žena koja lebdi, te se vjeruje da je to Frances Daisy Greville, grofica od Warwicka i ljubavnica kralja Edwarda VII.



Do sada je na glasu kao uklet uglavnom bio jedan od tornjeva kojim, prema predaji, luta duh Sira Fulkea Grevillea, pjesnika stradalog 1628. godine od noža sluge.

Dvorac Warwick je 1068. godine sagradio William Osvajač, te je do početka 17. stoljeća bio korišten kao utvrda.

Danas, između ostalog, služi i kao turistička atrakcija i do njega je lako doći budući da se nalazi nedaleko od međunarodnog aerodroma u Birminghamu.

Upravitelji Warwicka upravo su zato i odlučili sagraditi novu tamnicu kako bi turistima omogućili zabavu. Čak je bilo u planu angažirati glumce koji bi, maskirani u duhove, plašili posjetitelje.

Postavlja se pitanje je li ta investicija uopće potrebna.

Nikada otkrivena tajna !

“LAMA RABI ALARDI DINI ENDAVUR ESA KUNIS ALIM”

Poruka je koja 3. kolovoza 1971. godine izrrečena preko francuskog radija dubokim, skoro neljudskih glasom. Osam riječi od kojih su samo 3 prevedene izrečene su za vrijeme direktnog radio-televizijskog prijenosa lete i spuštanja na Mjesec popularne i dobro poznate letjelice “APOLO 15″.

Za vrijeme izgovaranja nejasnog teksta, svi radio aparati su bili isključeni, a veza sa NASA-nim sjedištem u Houstonu bila je izgubljena. Također niti telefoni nisu radili, a aparat za snimanje razgovora bio je isključen. Sadržaj misteriozne rečenice, tzv. “poruke iz svemira” ne bismo ni saznali da nije bilo jednog francuskog novinara koji je prijenost snimio na vlastitu magnetofonsku vrpcu.

Novinar je za jedan časopis iznio sve što je snimio i sadržaj zagonetne rečenice, te je čak optužio NASA-u da skriva neke dokaze u vezi toga. Prema njegovim izjavama, nakon što su izgubljene radio veze sa Parizom i Houstonom “radio show” na Mjesecu nije prestao.

Nakon izgovorene rečenice, glas je nastavio emitiranje prouke posadi “APOLO 15″, prvo šapatom, a onda jasno i moduliranim glasovima izgovarati rečenicu više puta. Novinar je u jedno siguran: NASA je puno toga zataškala, a čak i tvrdi da u svojim sefovima imaju magnetofonsku traku razgovora. Da li je francuski novinar u pravu ili ne, teško da će se ikad saznati…

Djevojcicu iz kome probudio njen pokojni otac !



Dijete su dva dana na životu održavali aparati, te se preostalo jedino nadati čudu. 'Nakon što smo završili s igrom tata mi je rekao da je vrijeme da pođem kući', ispričala je Margaret.


Margaret Harmon, sedmogodišnju djevojčicu koja je dva dana ležala u komi i bez nade da joj medicina može pomoći, u život je vratio njen pokojni otac Paul!

U takvo što je duboko uvjerena majka Christina Reid nakon što joj je kćer ispričala da ju je "tata poslao kući".

Liječnici dječje bolnice Temple Street u Dundalku (Irska), naravno, nisu mogli službeno zasluge pripisati Paulu, ali su se jasno i glasno odrekli mogućnosti da je Margareth spasila medicina.

"Riječ je o čudesnom ozdravljenju. Netko je na nju pazio", izjavio je jedan od njih.

Margaret je stradala u ponedjeljak u prometnoj nesreći, točno tri tjedna nakon što je njen otac tragično preminuo.

Zadobila je frakturu lubanje, imala oteklinu na mozgu, te su je na životu održavali aparati.

"Igrala sam se s tatom, koji je na sebi nosio svoj dres Manchester Uniteda. Rekao mi je da je vrijeme da pođem, odnosno da se vratim kući", ispričalo je dijete nakon što se probudilo iz kome.

Napali ga alieni koji govore ruski!



Nakon što je policija u pola četiri ujutro stigla na mjesto invazije, naravno da izvanzemaljaca nije bilo. Pobjegli su od ruke zakona i sakrili se u žardinjere s cvijećem.


Najbizarnija priča tjedna dolazi nam sa sjeverozapada Njemačke.

Četrdesetogodišnji muškarac iz Gifhorna, čiji identitet nije otkriven javnosti, nazvao je u noći s ponedjeljka na utorak policiju i prijavio napad izvanzemaljaca koji govore ruski!

"Kuću mi je zaposjelo šest aliena. Visoki su otprilike 15 centimetara, govore ruski i lete mi po kući", ispalio je u pola četiri ujutro u slušalicu zbunjenom operateru i zatražio intervenciju.

Naravno, kada su policajci stigli na mjesto invazije, izvanzemaljcima nije bilo ni traga ni glasa, no čovjek se nije dao smesti.

Ophodnju je pokušao uvjeriti da su se gosti iz svemira sakrili u žardinjerama s cvijećem!

Vase misljenje bih volio cuti komentaru...
Da li je to samo neki lud covjek ili !?

Brazilka tvrdi : Napao me vukodlak !



Policija je izdala tjeralicu za napadačem, međutim ne kani u akciju krenuti tek kad na nebu ponovo zasja pun Mjesec i sa srebrnim mecima. Ipak ima nade da je mladu damu ranio kakav luđo.


Dvadesetogodišnja Brazilka Kelly Martins Becker iz São Sepéa tvrdi da ju je napao – vukodlak, prenose brazilski portali.

Martins Becker je izjavila da je napadnuta u noći 28. siječnja, te da ju je stvorenje ogreblo po rukama i licu.

"Izgledao je poput velikog psa. Stajao je na stražnjim nogama i hodao poput čovjeka", prepričala je susret s tim stvorenjem.

Evo kako ga je prikazala



Liječnici su potvrdili da je doista ogrebana, a policija je izdala tjeralicu. Doduše, ne za vukodlakom, već za kostimiranom osobom.

Zanimljivosti oko petka 13-og - zasto ga se ljudi boje?



Procjenjuje da je gospodarstvo svakog petka trinaestog izgubi 800 – 900 milijuna dolara, zbog toga što ljudi izbjegavaju tog dana raditi stvari koje inače rade, kaže Donald Dossey, osnivač Centra za upravljanje stresom i Instituta za fobije u Sjevernoj Karolini (SAD).
Između ostalih usluga koje nudi, njegova organizacija savjetuje svoje klijente kako prevladati strah od petka 13-og. Strah od petka 13-og je toliko raširen da ima i svoj naziv – paraskevidekatriafobija (što je oblik triskaidekafobij, straha od broja 13) – a od njega samo u SAD-u pati između 17 i 21 milijuna ljudi.
Simptomi obuhvaćaju širok spektar stanja, od blage napetosti do pravih napada panike, koji ljude mogu natjerati da promijene dnevni raspored, ili da uopće ne odu na posao.



Kada govorimo o lošoj sreći ili nesreći bilo koje vrste, Richard Wiseman, psiholog na Sveučilištu Hertfordshire (Engleska), istraživanjem je došao do zaključka da su oni ljudi koji sebe smatraju nesretnima skloniji vjerovanju u praznovjerja povezana s nesrećom: "Njihova vjerovanja i ponašanje često su dio njihovog cjelokupnog gledanja na život – oni vjeruju da je sreća nekakva magična sila koja će im uništiti život."
Wiseman je došao do podatka da jedna trećina od 2.068 ljudi, koliko je sudjelovalo u njegovom istraživanju iz 2003. godine, povezuje broj 13 s nesrećom. Ti su ljudi također skloniji u dane poput petka 13-og zapadati u tjeskobna stanja i, logičkim slijedom, očekivati da će im se dogoditi nešto loše. Drugim riječima, upravo je strah od petka 13-og ono što im tog dana donosi nesreću.
Kobni broj

Kako je petak 13. postao tako nesretan broj ?

Dossey, koji je ujedno i povjesničar i istraživač folklora, kaže da je strah od petka 13-og ukorijenjen duboko u prošlosti, i da postoji mnogo slučajeva povezanosti davnih nesretnih događaja s brojem 13 i petkom. A kada se spoje broj 13 i petak, dobivamo nekakav super-nesretan dan…. Osim ako ste rođeni upravo tog dana; kruže priče da je u tom slučaju to vaš sretan dan.

Strah od broja 13 Dossey je uspio povezati s davnim norveškim mitom o dvanaestoro bogova koji su priredili večeru u Valhali (ekvivalent kršćanskom raju u nordijskoj mitologiji), na koju je nepozvan upao 13-ti gost, nestašni Loki. Loki je nekako uspio navesti slijepog boga tame, Hodera, da pogodi Baldera, boga veselja i zadovoljstva, strelicom od bijele imele. Balder je umro i cjela zemlja zavijena je u crno; bio je to loš, nesretan dan. Od tog trenutka, broj 13 smatra se kobnim i zlosutnim.
Također, prema vjerovanjima iz vremena starog Rima, vještice su se uvijek sastajale u skupinama od 12. Trinaesti sudionik okupljanja redovito je bio sam Vrag. I u Bibliji postoji referenca na nesretni broj 13: Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio je trinaesti gost na Posljednjoj večeri.

Strah od broja 13 snažan je i u današnjem svijetu. Prema istraživanjima, više od 80 posto nebodera u svijetu uopće nema 13-ti kat. Mnoge zračne luke nemaju 13-tu sletnu stazu. U bolnicama i hotelima često ne postoji soba broj 13. U talijanskoj Firenzi, kuće koje se nalaze između kućnih brojeva 12 i 14 označene su brojem 12 i pol. Mnogi triskaidekafobi, kako se nazivaju ljudi koji se boje broja 13, upiru prstom i u neuspjelu misiju na Mjesec, "Apollo 13".

Kad je o petku riječ, poznata je činjenica da je Isus bio razapet upravo na taj dan. Neki tumači Biblije tvrde da je Eva upravo u petak navela Adama da kuša zabranjeno voće, a možda je najznakovitije vjerovanje da je Kain ubio svog brata Abela baš u petak 13-og.

Thomas Fernsler, znanstveni suradnik u Centru za matematiku pri Sveučilištu Delaware (Newark, SAD), smatra kako se broju 13 čini nepravda zbog njegove sudbine – mora slijediti broj 12.
Naime, numerolozi broj 12 smatraju "potpunim" brojem: 12 je mjeseci u godini, 12 znakova zodijaka, 12 bogova na Olimpu, 12 plemena Izraela, 12 apostola… Kad se broju 12 doda 1, narušava se njegova "potpunost", i dobiva se nesavršen broj – Fernsler tvrdi da je upravo to razlog povezanosti broja 13 s nesrećom.

Liječenje fobije


Dakle, što bi triskaidekafobi trebali činiti ?

Dossey kaže kako je "lijek" za ovu fobiju vrlo jednostavan: potrebno je svoje misli iz negativnog područja "preseliti" u pozitivno. "ako dugo o nečemu razmišljate, vaša razmišljanja će se pretvoriti u osjećaje. Vaši osjećaji će utjecati na sve što radite. A ono što radite oblikuje vas kao osobu."

Drugim riječima, ljudi koji s petkom 13-im povezuju negativne osjećaje, moraju naučiti kako se fokusirati na ugodna razmišljanja, koja će generirati ugodne osjećaje, i smanjiti strah od petka 13-og.
"Ti ljudi nisu poludjeli, samo su izgubili kontrolu nad svojim osjećajima", kaže Dossey od triskaidekafobima. "Oni svoje misli usmjeravaju u krivom pravcu, i u svojim umovima nose ogromnu sliku nečeg strašnog što bi im se moglo dogoditi."
"Ljudi moraju shvatiti da su sami odgovorni za većinu dobrih i loših stvari koje im se događaju u životu, i trebali bi se koncentrirati na pozitivnu stranu svojih života: sagledati stvari koje im se događaju s pozitivne strane, sjećati se lijepih stvari iz prošlosti, i biti spremni da preuzmu kontrolu nad svojom budućnošću.

Narodna predaja također nudi rješenja od prokletstva petka 13-og. Jedno od njih nalaže kako se pogođena osoba mora popeti na vrh planine ili visoke zgrade, i tamo spaliti sve svoje poderane čarape. Drugo kaže da je potrebno stajati na glavi i grickati – hrskavicu.
Sreća i praznovjerje


Sretni ljudi sreću savršene partnere, ostvaruju svoje životne ambicije, imaju bogate karijere, žive sretne i ispunjene živote. Svoj uspjeh ne duguju napornom radu, iznimnom talentu ili vrhunskoj inteligenciji – naprotiv, oni jednostavno imaju neku čudnu sposobnost da uvijek budu na pravom mjestu u pravo vrijeme. Oni su – sretnici.

Profesor Wiseman pokrenuo je 1994. godine projekt kojim je pokušao znanstveno objasniti zbog čega neki ljudi žive takve savršene živote, i razviti tehnike koje bi i svima ostalima omogućile da ostvare isto. "Projekt sreća" obuhvatio je na stotine kako iznimno sretnih, tako i iznimno nesretnih ljudi.
Između ostalih istraživanja, 4000 ljudi sudjelovalo je u velikom on-line istraživanju, gdje su sami ocjenjivali smatraju li se sretnima ili nesretnima, i gdje je ispitivan stupanj prakticiranja različitih praznovjernih aktivnosti.

Istraživanje je pokazalo da sretni ljudi običavaju prakticirati nekakve praznovjerne rituale, koji bi im trebali donijeti sreću, poput kucanja o drvo, nošenja amuleta ili držanja palčeva.
S druge strane, nesretni ljudi vjeruju u praznovjerje koje nosi nesreću, poput razbijanja ogledala, hodanja ispod ljestava ili – broja 13.

To je bilo prvo istraživanje takve vrste, i razlike između 'sretnih' i 'nesretnih' ljudi su bile značajne: na primjer, 49% sretnih ljudi redovito 'drži palčeve', za razliku od samo 30% nesretnih. Također, samo 18% sretnih ljudi postaje tjeskobno kad razbiju ogledalo, za razliku od 40% nesretnih ljudi. Možda je najznačajniji podatak sljedeći: 55% nesretnih ljudi boji se broja 13, za razliku od samo 22% sretnih…

Istraživanje je također otkrilo najčešća praznovjerja, i postotak ljudi koji u njima sudjeluje:

1. Kucanje o drvo – 86%
2. Držanje palčeva – 64%
3. Prolaženje ispod ljestava – 49%
4. Razbijanje ogledala – 34%
5. Strah od broja 13 – 25%
6. Nošenje hamajlije ili amuleta – 24%

To su iznenađujuće velike brojke, koje pokazuju da je praznovjerje i u današnjem svijetu vrlo snažno. Čak je 86% ljudi izjavilo da su i sami sudjelovali u barem jednom od ovih praznovjerja, a na praznovjerje nisu imuni čak ni znanstvenici: 15% ljudi sa znanstvenim zaleđem priznaje da se boji broja 13.

Telepatija......



Telepatija ili ekstrasenzorna percepcija je komuniciranje mislima, ponakad i na znatnoj udaljenosti. Neki istraživači vjeruju da koncentrirane misli mogu pomicati predmete. Prvi znanstvenci koji su se bavili telepatijom bili su J.B.Rhine, William McDougall i Karl Zener. Evo nekoliko testova kojima su ti znanstvenici, a i mnogi drugi nakon njih pronalazili i istraživali telepatiju.

Karl Zener osmislio je karte sa simbolima koji se lako pamte, a međusobno se razlikuju. Tako je sastavljen špil od 25 karata, a na svakoj je od njih bio jedan od 5 sibola. U jednom od pokusa jedna bi osoba u jednoj sobi otvarala jednu kartu za drugom, dok bi druga u drugoj sobi bilježila te simbole. Najvjerojatnije je da se pogodi oko 20% simbola, ali neki ljudi su pgodoili i više od 40% simbola. Vjerojatnost da se to dogodi slučajno bila je manja od jedan prema deset bilijuna. Kasnije se od polaznika pokusa tražilo da unaprijed predvide redoslijed karta. Na to ih je potaknuo uspješni kockar koji je tvrdio da usredotočenim mislima može odrediti redoslijed karata u špilu i na broj koji pokazuje kocka.

Kasnije su ispitanike smještali u udobne naslonJače i da bi smanjili vanjske smetnje na uši bi ima stavili slušalice. Usto bi nosio i naočale kroz koje bi vidio samo blago ružičasto svjetlo. Prije pokusa u računalo bi stavili pet različitih slika, koje bi oni odabirali nasumce i opisivali. Tek su poneki zaista točno opisali sliku, ali je više bilo onih koji su opisivali sojećaje koje slika u njima budi.

Poznato je da poneki ljudi koji imaju sposobnost telepatije mogu savijati žlice i mnoge druge metalne stvarčice. U takvim pokusima bilo je mnogo, varanje i krivotvorenja dokaza pa još i danas nisu pronađeni dovoljno jaki dokazi koji bi potvrdili istraživanja i telepatiju.

Duh rimskog vojnika seta po bolnici



Ilustracija: The Sun

Tamnu figuru koja nosi plašt djelatnici najčešće susreću kod mrtvačnice, te se čelnici bolnice u Derbyju nadaju da će lokalni biskup uslišati molbu i u što kraćem roku poslati egzorcista.


Čelnici novoizgrađene bolnice Royal Derby u engleskom Derbyju zamolili su lokalnog biskupa za pomoć budući da se posljednjih tjedana djelatnici žale kako ih na hodnicima presreće duh, piše The Sun.

Nagađa se da je riječ o rimskom vojniku koji je ubijen točno na mjestu gdje je bila izgrađena stara bolnica Derby City General Hospital 1920. godine, a na čijem se mjestu nalazi to novo moderno zdanje.

"Riječ je o tamnoj figuri koja nosi plašt. Najčešće se pojavljuje u prostorijama blizu mrtvačnice", izjavio je za taj list jedan od svjedoka, koji se nada da će već narednih dana stići pomoć.

Naime u Engleskoj se takvi slučajevi moraju najprije prijaviti biskupu, koji odobrava posjet egzorcista ako zaključi da za time ima potrebe.

Zanimljivo je dodati da je Derby inače najukletije mjesto Engleskoj ako je suditi prema istraživanju Lionela Fanthorpea, stručnjaka za paranormalne pojave.

Prema podacima koje je prikupio iz 40 gradova u Velikoj Britaniji, čak 14 od 10 tisuća stanovnika tog grada tvrdi da je imalo nadnaravno iskustvo, bilo da je riječ o duhovima, vampirima ili vukodlacima.

Čitatelj tvrdi da je snimio Nahuelita!



Nagađa se da bi to čudovište moglo biti brat (sestra) Nessieja i Ogopoga. Ako ništa drugo, dijeli njihovu sudbinu. Mnogi su ga navodno vidjeli, ali nema dokaza da postoji.


Lokalni argentinski tisak objavio je novu sliku Nahuelita, čudovišta za koje se vjeruje da živi u jezeru Nahuel Huapi, javlja portal Cryptomundo.

Sliku je medijima poslao čitatelj, no za sada nije potvrđena autentičnost fotografije.

Nahuelito je, pojasnimo, na neki način argentinski brat čuvenog Nessieja, te oni koji vjeruju da doista postoji pretpostavljaju da je to stvorenje primjerak plesiosaura, gmaza koji je živio u mezozoiku.

Nekima je mašta otišla još korak dalje, pa je tako TV-postaja Sci-Fi Channel svojedobno nagađala i o tome kako je Nahuelito zapravo plod neuspjelog nuklearnog eksperimenta.

Nahuelito se prvi put spominje potkraj 19. stoljeća, te su ga svjedoci uglavnom opisivali kao čudovište dugačko oko sedam metara.

Posljednji put je u javnosti gostovao u travnju 2006. godine, kada je list El Cordillerano objavio sljedeće fotografije.

Naravno, njegovo postojanje, baš kao i u slučaju Nessieja ili kanadskog Ogopoga, još nije dokazano.

Slike mrtvih aliena kruze e-mailom!



Fotografije navodno prikazuju putnike čiju su letjelicu svojedobno oborili poznati avioni lovci. Čovjek koji ih je objavio kaže da ne zna što bi o njima mislio, ali zato vi imate priliku izjasniti se u komentarima!


Osoba koja se predstavlja kao John Hutchison u četvrtak je objavila na YouTubeu fotografije mrtvih izvanzemaljaca.

Kaže taj autor u dvominutnom videu, "slike mu je e-mailom poslao jedan visoki dužnosnik čiji identitet ne može otkriti te prikazuju vanzemaljce čiju su letjelicu svojedobno oborili lovci".

Snimku je, navodi na kraju, postavio zato da bi na fotografije skrenuo pozornost.

Budući da postoji velika mogućnost da na slikama ipak gledamo tek vješto izrađene lutkice, njegova priča vjerojatno i nije zaslužila da bude vijest, ali ipak je zanimljiva.

Naime, dobar dio onih koji tvrde da su ih otimali vanzemaljci, tijekom regresivne hipnoze otprilike su doista ovako opisivali svoje domaćine na svemirskom brodu.

Pa, ako vas je ikada zanimalo što biste ugledali kada bi se i vama dogodilo takvo iskustvo, eto vam možda odgovora.

Nažalost, ni blizu Bradu Pittu ili Angelini Jolie.

Milioni svjedoce o padu NLO - a



Predmet koji se srušio istočno od Rijada mogao se jasno vidjeti čak i u Kuvajtu, no zasad nema službenog priopćenja što je to palo s neba. Meteor, satelit, izvanzemaljska letjelica?


Iako su prošla gotovo dva tjedna od incidenta o kojem se u Saudijskoj Arabiji ne prestaje pričati, a o kojem Zapad navodno ništa ne zna, tamošnje vlasti još uvijek nisu izdale priopćenje čemu su to milijuni svjedočili 7. siječnja.

Većina Saudijaca vjeruje da se istočno od glavnoga grada Rijada srušio NLO, dok druge teorije spominju meteore, satelite, vojne vježbe, pa čak i o znakove od Boga, prenosi All News Web.

Portal u nastavku navodi da je saudijska policija tog dana primila na tisuće poziva uplašenih građana, od kojih je dio ispričao da je leteći objekt prije pada nešto gađao zelenim laserima.

Također, u vijesti se navodi i to da je područje gdje je došlo do udara zauzela vojska.

Budući da se taj nebeski predmet mogao vidjeti i u Kuvajtu, ostaje se nadati da saudijske vlasti neće moći tek prešutjeti slučaj, te da će se kad-tad čuti barem nekakvo objašnjenje.

Poceo lov na Jetija




Ekspedicija će se na Himalaji zadržati do 27. siječnja, te uspije li kamerom zabilježiti postojanje snježnog čovjeka, ekskluzivna prava na snimke imat će televizijska postaja History.


Skupina istraživača predvođena Britancem Adamom Daviesom otputila se u srijedu na Himalaju i u doline Nepala u želji da napokon dokaže postojanje Jetija.

Ekspedicija će na raspolaganju imati najsuvremeniju opremu te helikoptere kako bi u što kraćem vremenu mogla obaviti što opsežniju istragu, a njen će rad, koji završava 27. siječnja, financirati televizijska postaja History.

Daviesu, piscu i autoru serijala Extreme Expeditions, pored ostalih istraživača i kriptozoologa, pomagat će i Kuniaki Yagihara, planinar i član udruge Yeti project Japan, koji je u listopadu prošle godine vodio sličnu ekspediciju.

Yagihara se tada snimio tri navodna otiska stopala Jetija koja je pronašao na visini od 4800 metara u regiji Dhaulagiri.



Trag (lijevo) koji je snimio Yagihara u usporedbi s ljudskim stopalom

Prizivanje duhova......

Sedmero teenagera su prije nekoliko godina iz zezancije odlučili prizivati duhove. Nisu znali kog aprizivaju. Jedan od tih teenagera ima bioenergiju pa je na seansu ponio svoj gorski kristal. On je ujedno bio i medij.

U početku nisu imali baš puno sreće s prizivanjem duhova. Nakon nekoliko pokušaja prizivanja, uspjeli su prizvati duha. Uspjeli su uspostaviti komunikaciju. Prvo što se dogodilo je što su popucale sve žarulje u kući. Medij ga je uspio upitati zašto je ljut, jer je u sobi postalo hladno i jezivo. Prvo su mislili da je sve to samo šala.

Ritual su izvodili sa gorskim kristalom i slovima. Kada su ga ponovno upitali zašto je ljut, kristal se pomicao na slova: „Bit ćete kažnjeni“. Zatražili su ga da nešto učini ako je stvarno tu. U tom trenutku svaka čaša u kući je popucala. Nakon toga, teenagere je obuzeo strah. Shvatili su da su prizvali zlog duha.

Medij je opet postavio pitanje zašto je ljut. A na to pitanje kristal se pomaknuo na slova:“Ovdje sam ubijen.“ Prije nego što su mu uspjeli postaviti sljedeće pitanje ponovno je odgovorio „Bit ćete kažnjeni“ i komunikacija je prekinuta. Svi su ostali izbezumljeni. Poslije su se svemu tome smijali.

Nakon toga sedam dana je bilo sve normalno. Onda su im se počele događati čudne stvari. Lupanje od ponoći do zore, koraci škripanje i grebanje po zidovima. Teenageri su se opet našli i shvatili da im se svima, njima sedemo, događaju iste stvari.
Jedne večeri jedan od njih je nešto malo poslije pola noći, čuo korake kroz kuću, škripanje po zidovima i onda u jednom trenutku nešto mu je prišlo blizu. Vrata od sobe su se u tom trenutku otvorila i nešto je zagrebalo na štok od vrata. Izašao je iz sobe i ugledao je sjenu u dnevnom boravku kako sjedi u fotelji.

Na stolu je plesala kao neka životinja, imala je rogovr na glavi i dlakave noge kao koza ili jarac i u trenutku kad ga je pogledao, prestao je plesati i pogledao ga, imao je crvene sjajne oči. Teenager je pokušao upaliti svjetlo, ali nije mogao. Od straha se nije mogao pomaknuti. Nakon par sekundi sve je to nestalo.

Istu večer se nešto vrlo slično dogodilo djevojci koja je prisustvovala seansi. Čula je kako joj netko dolazi. Pomislila je da je to njen otac. U jednom trenutku vrata sobe su se naglo otvorila i njen pokrivač je pao sa nje. Pokušala se je okrenuti da vidi tko je, ali nije uspjela. Imala je osjećaj da ju je nešto uhvatilo za glavu i ne dalo joj da se okrene, osjetila je dah na licu i vratu. Nije mogla ispustiti ni glasa. Nakon par sekundi ju je pustilo.

Teenageri su odlučili poduzeti nešto. Saznali su koga su prizvali. U toj kući živio je čovjek koj se bavio sotonizmom, prizivao je demone. U toj kući ubijen je 1966. Godine, zbog sumnje da je kriv za nestalu djecu i mučenje te djece. Bavio se crnom magijom.
Lokalno stanovništvo govori da nikada nisu pronašli tijela te djece. Kažu i da su se iz te kuće znali čuti navečer plač, škripanje, koraci i lupanje. Tada je nestalo sedmero djece, isto onoliko koliko ih je i prizivalo tog duha. Poslije toga teenageri se više nisu čuli ni vidjeli, mnogi su se odselili i onda je sve to prestalo.

Da li je sve ovo samo puka slučajnost ili ne, moja je preporukA da ne prizivate duhove jer nikad ne znate koga ćete prizvati.