Xiphophorus helleriFamilija: Poeciliidae
Prvi opis: Heckel, 1848
Sinonimi: Xiphophorus helleri
Ime (eng): Swordtail
Ime (srp): Ksifo
Poreklo: Centarlna Amerika, Meksiko, Gvatemala, Honduras, uneta na Floridu, Magadaskar, Afriku
Ekosistem: Kanali, reke, jezera i bare sa gustom vegetacijom.
Temperatura: 23-29 °C
pH: 7-8
DH: 9-25
Dužina: do 15 cm u akvarijumu
Ishrana: Crvići, račići, biljne materije i sve vrste suve hrane
Izgled:
Telo im je izduženo. Usta su okrenuta ne gore. Grudna peraja postavljena visko na boku. Leđno peraje pomereno unazad. Mužjak ima gonopodijum koji je izmenjeno analno peraje. Ovaj organ je namenjen oplodnji koja je po tipu unutrašnja. Takođe odlika muškog pola je produžena donja strana repa. Ženke su nešto veće, punije u stomaku i nikada nemaju produženo repno peraje
Ponašanje:
Vrlo su miroljubive prema drugim vrstama.Mužjaci su netrpeljivi jedni prema drugima, tako da je njihov broj potrebno uskladiti sa veličinom akvarijuma i brojem ženki koje su prisutne. Optimalan odnos polova je 1:5. Mužjak prilikom udvaranja pliva oko ženke polukružno i unazad. To je prizor koji privlači pažnju svakog hobiste.
Akvarijum:
Akvarijum bi trebalo da je sa tamnijom podlogom i bogato zasađen biljkama. Vrste koje su sklone kidanju peraja drugim ribama nisu dobar izbor za zajednički akvarijum sa ksifoima. Dostižu veće razmere u akvarijumima koji su duži pre nego viši. U prirodnim staništima voda je tvrda i bazne je rakcije, ali hibridi koji su prisutni u akvarijumima često su naviknuti na drugačije uslove.
Mrest:
Ovo su živorodne ribe. Ženka po oplodnji, iz koje može da izvede nekoliko uzastopnih generacija bez ponovnog parenja, nosi mlade ribe 26-30 dana. Pred kraj ovog perioda ženku je najbolje odvojiti u poseban stabilan akvarijum sa dosta biljaka koje će obezbediti zaklon potomstvu. Temperatura vode je povezana sa brojnošću legla. Pronađena je relacija prema kojoj sa svakim stepenom Celzijusove skale, u intervalu 23-29 °C koji se smatra za optimalan, broj ribica po leglu raste za tri.
Varijeteti:
Prirodna forma oznacena je kao zeleni ksifo.Osnova boja tela je maslinasta. Duž celog tela po sredini pruža se jedna do nekoliko linija koje u boji variraju od crvene do smeđe. Rep je žut i podvučen crnom bojom. Veliki broj obojenih varijeteta dobijen je hibridizacijom sa X.macultus i X.variatus. Kada se govori o boji tela neki od poznatijih varijeteta su tuksedo, berliner, rubin, crni, albino i žuti ksifo. Po obliku peraja naročito su atraktivni lastin rep ili lira sa karakterističnim produžecima na repu koji se javljaju i kod mužjaka i kod ženki, kao i linije sa uvećanim leđnim perajima koje se zovu u engleskoj literaturi Hi-Fin. Moguće su razne kombinacije navedenih linija. Hibridne ribe koje se odlikuju uvećanim perajima obično se dobijaju ukršatanjem ženki sa ovim osobinama i odgovarajuće linije mužjaka sa perajima normalne dužine. Mužjaci linija u kojima je produženje peraja zahvatilo i gonopodijum su uglavnom neplodni. Takođe neki hibri pokazuju veće sklonosti prema kožnim oboljenjima, kao što je slučaj sa plavim ili tuksedo linijama.
.